Nemali broj sportaša u borilačkim vještinama (a iu drugim područjima), a posebno mladi skloni su pretjeranoj reakciji na poraz na važnom natjecanju ili neuspjeh u postizanju cilja.
Obično se radi o vrlo talentiranim i osjetljivim sportašima koji reagiraju “samobičevanjem” te razmišljaju i o odustajanju i odlasku u mirovinu.
Kako sportaš ne bi bio depresivan nakon poraza ili neuspjeha u postizanju cilja koji si je zadao i kako bi nastavio u svojoj potrazi za izvrsnošću, predlažem da si cilj samoprihvaćanja uvijek postavite u isto vrijeme kao i cilj postignuće ili pobjedu.
Cilj samoprihvaćanja znači da želite uspjeti, želite pobijediti, obvezujete se učiniti sve što je potrebno i što god možete učiniti kako biste pobijedili ili postigli cilj.
Na treninzima i natjecanjima dat ćete 110% od sebe i rastezati svoje granice, a ako ne uspijete ostvariti cilj, dopušteno je i prirodno razočarati se, ali prihvatit ćete sebe kao ravnopravnu i vrijednu osobu i sportaša, jer si učinio najbolje što si mogao.
Unaprijed odluka da ćeš prihvatiti sebe čak i ako izgubiš i učinak bude loš, sve dok si dao sve od sebe i dao 110% od sebe, pomaže nositi se s gubitkom u natjecanju i neostvarenim ciljevima.
Na ovaj način također će biti manje pritiska prije natjecanja zbog brige o gubitku i pomaže vam da budete smireni i želite učiti i rasti kao rezultat toga.
Cilj samoprihvaćanja bez obzira na ishod vrlo je važan cilj.
To je cilj kojem se teško posvetiti, ali dugoročno se isplati.